za primjenjenu umjetnost (keramička skulptura i lončarstvo) 1976. godine u Beču (u klasi prof. Wander Bertoni), te Meister Studium u istoj klasi. 1977. godine. Od 1976. godine članica je ULUPUH-a. Od 1987. godine predaje na keramičkom odjelu Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Više puta je samostalno izlagala u domovini i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu. 





Punina na zemlji i svemiru

Iz škrtih oblika simbola koje Ivančica Cvitić Znidarčić  koristi za prikaz Zemlje i  Univerzuma progovara razlog spoznaje koji iznuđuje naše priznanje. Zemlja i svemir u svojoj su cjelovitosti  (Fullness) neobuhvatljivi. Nedostaje im ostatak koji bi potvrdio njihovu jednostavnost. Ovdje je subjektivni način gledanja formuliran kao općenito shvaćanje kroz umjetnički jezik  koji poziva na razmišljanje. (Gustav Weiss) 




 

Slikarstvo primarne materije

Ivančica Cvitić Znidarčić slika pra-forme oblika u nastajanju, koji plutaju u nekom arhetipskom prostoru čiste geste, lišeni svakog uljepšavanja, ali čvrsti i vitalni u svojoj suptilnoj likovnosti.

Njezin pokret tako upisuje brazde na plavičastom kamenu što izranja iz mora, podsjećajući nas na drevne crteže duž zidova prethistorijskih špilja, na primalni krik čovjekove ekspresivne imaginacije koja je gradila nove forme, prateći strukture prastarih stijena. Istovremeno ona enformelovski razgrađuje svoje objekte, tražeći zajednički elementarni nazivnik njihova postanka i pronalazeći ga u grafizmu oštrih linija, koje pletu kostur i tkivo tih oblika.  

U vrtlozima plave boje miješaju se more, nebo i kamen, obrastao škrtim mediteranaskim raslinjem, ali i povijenim, kvrgavim stablima koja se naginju prema moru, prema svjetlu.

Materija na njezinim slikama prepuna je još nedorečenih mogućnosti, i baš to joj daje posebnu dinamiku i nesputanost u izraznoj gesti: sraz grubih struktura stijena sa plavičastim prostorima jedne smirene koloritne melankolije govore nam o jedinstvu neba i zemlje, vode i zraka, duhovnog i materijalnog postojanja i njihovog neodvojivog prožimanja u prostorima univerzalne kreacije.

Kvalitetno školovan, Ivančicin likovni izraz istovremeno posjeduje i jednu autentičnu svježinu, nepresušnu opijenost  sa elementima prirode, ali i zreli mir velikog praktičnog iskustva u posmatranju i dočaravanju širokih prostora svijeta koji je okružuje. Dojam širine i spokoja zrači sa njenih slika i poziva nas da u njima uvijek iznova pronađemo nove ritmove stvaralačkog plesa, u kojem se materija spaja sa nepreglednim ozračjem zajedničkog neba. (ak. slik. Krešimira Gojanović)

Komentari

Traži RSS

3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."