HDLU Istre, Istarska 30, Pula

MMC Luka

Lovorka Lukani

Efemernost oblika

Od 20.02. (u 19.00 sati) do 11.03.2009. godine.

Ciklusom „Efemernost oblika" Lovorka Lukani nastavlja likovno istraživanje fenomena svjetla. Na bijelu podlogu otisnuti su odrazi prepreka svjetlu. Većinom su to sjene ljudi. Ponekad su to obrisi predmeta ili novi element: geometrijski oblici. Ove grafičke listove uvjetno možemo podijeliti u tri grupe. U grupu motiva s ljudskim likovima, u niz sjena različitih predmeta i u treću grupu, gdje su kombinacije jednih i drugih.

Lovorka Lukani izdvojene sjene postavlja u različite odnose. Kao da nam želi kazati da je uobičajeni oblik stvar trenutka i da je podložan promjenama. Spoznaja o stalnom tijeku svih stvari uvodi u opažanje svijest o mijeni kao osobini stvari. Stanje stalnih promjena, opisano u teoriji organiziranog kaosa i dokazano na području kvantne fizike, mijenja doživljaj svijeta oko nas. Tijek možemo povezati sa sumnjom. Sumnja je oznaka promjenjivosti. Dok ne sumnjamo, stvari su zaustavljene. Onog časa kad se rodi sumnja, pokrećemo misao k promjeni bez obzira na to odnosi li se na mišljenje ili na fizičku rekonstrukciju situacije.

Lovorka Lukani sumnja. Nižući monokromatske silhuete propituje ambivalentnost zadanog motiva. Ovi oblici tijela, predočeni u obliku sjena, svojevrstan su kontrapunkt kozmetički obrađenim tijelima koja viđamo u medijima i koja podliježu trendovima. Pred nama se pokazuju tijela koja su u isto vrijeme i mlada, i stara, i mirna, i u pokretu. Figure su depersonalizirane. Ali možemo prepoznati karakter modela i intenciju autorice: pomak od vidljivog ka skupu osjećaja koji oblik pretvaraju u proživljeni stav. Oblici, iako su realni, više ne odražavaju promatranu stvarnost, već senzibilitet autorice.

Lovorka nudi djeliće sumnje ili drugačijosti. Hrabro izabrani formati dramatiziraju sadržaj. Radove možemo prihvatiti a da ne ulazimo u svaki pojedini, jer pred nama je niz, kolekcija. U postavu ona nudi ciklus, dijelove ciklusa kao zbirku, zbirku kao umjetnički oblik. Ovim autorica ujedno problematizira zbirku, galeriju, muzej. Na upitu je postav i percepcija, pojedini rad u odnosu na niz radova. Nižući grafike koje su nastale u seriji, postiže da postav postaje instalacija, jedan rad.

Umjetnicu ne zanima ambijent unutar pojedinog rada i namjerno nas lišava bilo kakve asocijacije koju bi donio detalj iz pozadine. Samoća pojedinca naglašena je interpretacijom problematike kroz nizanje radova. Lovorka niže prikaze, sjene tijela koja tek tako postaju ne-sama. No, unutar pojedinog formata, ona ostaju osamljena bez obzira jesu li jedina na pozadini ili su pridružena nekom drugom obliku. Uostalom, kao i u životu, samoća zapravo ostaje jedina konstanta koja nas prati. Ponekad samoću nazivamo osobnost, ali unutar stvarnosti, pokretali se ili ne, uvijek ostajemo sami.

Lovorkina promišljanja uznemiruju. Pred nama su portreti sjena. Sjene imaju svoj život. One u dogovoru sa suncem biraju oblik. Među sjenama nema lijepih ili ružnih, nema svađe. Postoji samo tijek i promjena. Ovi aksiomi prolaznosti nose u svojim neosunčanim koprenama svo bogatstvo, koje se naziva životom. Ovdje je sadašnjost i tjelesnost usklađena s tijekom. U pitanju je mijena. Koautor izložbe je Sunce.    

Eugen Borkovsky

Lovorka Lukani rođena je 1982. godine u Kopru. Završila je Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli. Diplomirala 2005. na Akademiji likovnih umjetnosti u Veneciji. Imala je četiri samostalne i više skupnih izložbi. Bavi se grafikom, fotografijom i dizajnom. Živi i radi u Bujama.

Akademija-Art.net

Komentari

Traži RSS

3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."