Otvorenje izložbe u ponedjeljak 08. prosinca 2008. godine u 19.00 sati.
Voditelj Galerije Filakovac: Svebor Vidmar, akad. slikar.
Izložba ostaje otvorena do 31. prosinca 2008. godine.
Diana Sokolić je rođena u Rijeci 1959. godine. Diplomirala je na slikarskom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, 1981. godine u klasi prof. Šime Perića. Suradnica Majstorske radionice prof. Ljube Ivančića i prof. Nikole Reisera je od 1981. do 1983. godine.
Uz slikarstvo, bavi se keramikom, grafičkim oblikovanjem i pedagoškim radom.
Članica je HDLU-a od 1981., a HZSU-a od 1986. godine.
Priredila je 14 samostalnih i sudjelovala na više od 100 žiriranih skupnih izložbi.
Linije-biijelo (1)
Dobitnica je tri nagrade za crtež na Zagrebačkoj izložbi crteža Grafičkog kabineta HAZU (jednom Galerije suvremene umjetnosti i dva puta Grafičke zbirke NSB), Godine 1999. i godine 2000. dobitnica je prve nagrade za masku na izložbi umjetničkih maski u Rijeci, a istih godina su knjige/katalozi za Voju Radoičića i Stellu Skopal bili među10 najljepših hrvatskih knjiga te predstavljali Hrvatsku na Frankfurtskom sajmu knjiga. Dobitnica je specijalnog priznanja na 1. hrvatskom triennalu keramike 2008.godine
Važnija bibliografija:
Hrvatska enciklopedija likovne umjetnosti - izdanje Leksikografski zavod M. Krleža, Zagreb
Keramika u Hrvatskoj - izdanje Školska knjiga, Zagreb, 1996.
Suvremena keramika u Hrvatskoj - izdanje Ars-studio Azinović, Zagreb
Riječki kazališni plakat 1833-1996 - izdanje HNK I.pl.Zajca, Rijeka
Linije-bijelo (2)
Strategija (iz)mjene
Kada se u relativno kratkom vremenskom razdoblju sučelite s izazovom analize i interpretacije dva raznolika segmenta stvaralaštva iste umjetnice, neminovno se nameće pitanje u kolikoj ste mjeri prvi puta ispravno prepoznali njezine najistaknutije autorske odlike. Konkretno, u uvodnoj rečenici svog prvog prikaza umjetničkih nakana i postignuća Diane Sokolić ukazao sam na njezin «medijski nomadizam», koji se je očitovao čestim mijenjanjem likovnih disciplina, u rasponu od crteža i slikarstva do kiparstva, keramike i oblikovanja cjelovitih ambijenta u duhu novih oblika umjetničke prakse. Razmatrajući nizove fotografija njezinih luminokinetičkih objekata, zaključio sam kako je nagnuće ingenioznom preslagivanju likovnih predložaka ključna odlika osobne poetike Diane Sokolić.
Linije-bijelo (3)
Ovom prilikom umjetnica također izlaže kompozitna ostvarenja, sastavljena od većeg broja ulja, odnosno akrilika na platnu, koja zajednički tvore kompozicijsku cjelinu s mogućnošću permutacije. Ovakva izmjenjiva struktura djela, još više nego u slučaju prethodne izložbe, doziva u sjećanje načela «programirane» umjetnosti, koja su u ovoj sredini zastupali članovi umjetničkih udruga «Exat 51» i «Novih tendencija», iako korjene oblikovnih rješenja i samosvojnog arhiva oblika Diane Sokolić prije treba tražiti u njezinim osobnim atelierskim istraživanjima negoli u predlošcima njezinih prethodnika. Držim kako je od osobite važnosti naglasiti kako se umjetnica već niz godina bavi i pedagoškim radom, tako se njezine stvaralačke inicijative mogu, barem djelomično, shvatiti i kao propitivanje vlastite kreativnosti kao načina posredovanja složenosti procesa nastanka umjetničkog djela pohađačima njezinih predavanja kao i posjetiteljima njezinih izložaba.
Iako mogućnost preslagivanja nije osnovna konstituivna odlika ovom prilikom predstavljenih djela, sklon sam kao ključnu umjetničku motivaciju Diane Sokolić, odnosno artistički modus operandi, prepoznati načelo work in progress, to jest djelo u nastajanju. Iako se nerijetko radi o geometrijski preciznim uzorcima, mogućnost njihove (iz)mjene mnogo je bitnija i poticajnija od trenutačno odabrane konfiguracije.
Linije-bijelo (4)
Autorica
Posve je razvidno kako se oblikovni svijet Diane Sokolić ne nalazi u stanju čvrsto definirane ravnoteže i suglasja, već je riječ o dinamičnom procesu koji ne dopušta trajna rješenja koja bi se eventualno mogla pretvoriti u lako prepoznatljivi ali repetitivni plastički znak. Likovno stvaralaštvo Diane Sokolić nije stoga usmjereno stvaranju trajno definiranih likovnih artefakata nego teži uspostavljanju novih vidova pobuđivanja sukreativnosti i sudjelovanja u umjetničinim stvaralačkim igrama. Isto kao i prilikom prethodne izložbe, neizbježno mi se nameće zaključak kako stvaralačka razigranost Sokolićeve rezultira vrlo ozbiljnim i intrigantnim umjetničkim tvorbama.